Lokacija spomenika na karti:
Ako želite veću kartu, kliknite ovdje.
Ivan Meštrović je najpoznatiji i najslavniji hrvatski kipar te jedan od najvećih suvremenih svjetskih umjetnika. Rodio se 15. kolovoza 1883. u Vrpolju kod Županje, ali je djetinjstvo proveo u selu Otavice u Dalmaciji. Kao dijete, Meštrović je slušao epsku poeziju, narodne pjesme i povijesne balade, dok je čuvao ovce. Sa šesnaest godina, Harold Bilinić, kamenorezac iz Splita, prepoznao je njegov dar i uzeo ga je za šegrta. Njegov umjetnički talent razvio se gledanjem znamenitih građevina Splita, uz pomoć pri školovanju Bilinićeve supruge, koja je bila profesor u srednjoj školi. Uskoro, pronašli su jednog bečkog vlasnika rudnika, koji je financirao Ivanovo preseljenje i školovanje u Beču. Morao je u najkraćem roku naučiti njemački i prilagoditi se novoj sredini, ali je uprkos brojnim problemima završio studij.
Godine 1908. seli se u Pariz. Skulpture napravljene u tom razdoblju, donose mu međunarodni ugled. U Beograd se seli 1911. godine, a ubrzo potom u Rim.
Zbog njegovog antifašističkog stava, kada je osudio talijanski iredentizam prema Dalmaciji, i Njemačkoj, kada je odbio Hitlerov poziv za posjetu Berlina tridesetih, ustaše su ga zatvorili na tri i pol mjeseca (osudivši ga na smrt) tijekom Drugog svjetskog rata, no uz pomoć Vatikana, prebacio se u Veneciju, zbog izlaganja na Venecijanskom Bienalu 1942., zatim odlazi opet u Rim, a potom u Švicarsku. Cijela njegova obitelj nije se uspjela izvući pred naletima rata – njegova prva žena Ruža Klein umrla je 1942. godine u Zagrebu. Kasnije, brata Petra zatvorile su komunističke vlasti.Titova Jugoslavija je pozvala Meštrovića na povratak, ali je on odbio živjeti u komunističkoj zemlji. Godine 1946. Sveučilište u Syracusi ponudilo mu je profesorsko mjesto i on se preselio u Sjedinjene Države. Još 1945. godine dobio je američko državljanstvo, a deset godina kasnije postaje profesor na Sveučilištu Notre Damm.
Ivan Meštrović je umro 16. siječnja 1962., u svojoj 79. godini života u gradu South Bend, država Indiana (SAD). Pokopan je u crkvi Presvetog Otkupitelja u Otavicama, tzv. mauzoleju obitelji Meštrović.
Obiteljski život: Tijekom studija u Beču (1904.) susreće Ružu Klein koja je radila kao kitničarka u salonu damskih šešira. Otac gospođice Klein nije odobravao vezu svoje kćerke s 21-godišnjim seljačićem gotovo praznih džepova i nakon neuspjelih uvjeravanja 1905. protjeruje kćerku iz kuće. Naredne dvije godine Ruža i Ivan žive zajedno i vjenčavaju se 1907. Živjeli su u bijednim uvjetima te Ruža nipošto nije htjela imati djecu, dok je Ivan to želio. Kada su se materijalno osigurali Ruža više nije mogla rađati djecu i to je dovelo do razvoda braka 1928. u Čakovcu. šest godina ranije (1922.) Meštrović upoznaje Olgu Kesterčanek i nastaje nova veza iz koje će se, prije nego što Ivan i Olga stupe u brak, roditi dvoje djece - Marta (rođ. 1924.) i Tvrtko (rođ. 1925.). Kasnije će Olga i Ivan imati još dvoje djece - Mariju (rođ. 1927.), zvanu Maricu i Matu (rođ. 1930.).
Objašnjenje djela:
Spomenik je podignut na inicijativu Građanskog odbora, zalaganjem Odbora zagrebačkih gospođa za Strossmayerov spomenik. Izradio ga je Ivan Meštrović 1924. godine, a od 1926. ponosito stoji na Strossmayerovu trgu. Izrađen je od bronce.
Ovo je spomenička skulptura izlivena u bronci koja je po tipu skulpture puna plastika, jer zahtijeva pogled sa svih strana te su plohe glatke i napete. Statična je i monumentalna, no njezinu statičnost i zatvorenost volumena narušava pokret ruke i pogled u stranu koji ju čine dinamičnom. Taj pokret je dominantan, ali jednostavnost i mirnoća ostaju nenarušene što dočarava ozbiljnost portretiranoga lika. Skulptura je realistički izmodelirana sa svim vidljivim detaljima ruku, lica i nabora na haljini koji se poklapaju sa stvarnom situacijom. Kontinuirana obrisna linija potpuno zatvara oblik koji je samo sprijeda razveden. Prostor očito dublje ulazi u masu skulpture iza savijenih nogu. Dosta su izražene strukturne linije halje.
http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Me%C5%A1trovi%C4%87
Učenici:
Bobinac Josip - BJ
Franjković Toni - TF
Gradski Roko - RG
Vukić Krešimir - VK
