Ivan Rendić:     Petar Preradović

Vizualno taktilni pojmovi: 

Vizualno taktilnim pojmovima označavamo sve aktivne odnose punog (mase) i praznog (prostora) suprotno plohi u kojoj se njihov odnos neutralizira. Tako razlikujemo zbijenu masu kada masa iz svog zatvorenog oblika isključuje prostor koji masu okružuje kao pasivni omotač, to uočavamo kroz cijeli kip, posebno u gornjem dijelu trupa i glavi. Konkavna masa uočava se u dijelu očiju i plašta na kojem vidimo konkavno konveksnu masu(nabori). Konkveksa masa se najviše izražava na području ruku i nogu. Nema izražene visoko penetrirane mase, sve je vrlo ujednačeno s ponekim izbočenjima(konveksna masa) i udubljenjima(konkavna masa). 

Postolje kipa je uglavnom zbijena masa s ponekim dijelovima konveksno konkavnih masa.

Povijest Trga Petra Preradovića i utjecaj njegova spomenika:

Prostor trga, nekadašnje gradske inzule, kao što je rečeno, pravilna je trapezoidna oblika koji optočuju tri jednako široke ulice. Karakter trga odredit će Hermann Bollé koji 1897. radi prvi projekt njegova uređenja. Projekt uređenja potaknut novom vizijom pravoslavne crkve, koja je prema Bolléovim zamislima trebala biti centralnoga tipa s glavnim pročeljem prema jugu, odnosno prema trgu. Iako ta zamisao nije bila ostvarena, Bollé će projektom u duhu kasnoga historicizma 19. stoljeća odrediti temeljni izgled trga, koji se do danas neće bitnije mijenjati. Početkom 1900. novo uređenje trga potaknula je Prva hrvatska štedionica prijedlogom postavljanja »pavilliona u gostioničke svrhe«. No trg će se urediti prema odredbama regulatorne osnove iz 1887, koja tu predviđa tržnicu voća i povrća. Ploha trga između voznih cesta zarubljena je i uzdignuta, a u sredini je postavljen »lievani vodovodni zdenac«. Uokolo trga zasađen je drvored javorova, a 1910. trg je i asfaltiran. Te godine javio se novi poticaj za njegovo uređenje, ovaj put odlukom da se na njega napokon premjesti spomenik Petru Preradoviću. Naime, prva inicijativa da se tamo postavi kip Petra Preradovića, koji se tada nalazio na Akademičkom trgu (gdje mu je lokacija utvrđena 1894), javila se još 1897, no zbog protivljenja Milana Lenucija, predstojnika Građevnog ureda, prijedlog je odbačen. U povodu odluke o postavljanju spomenika 1910. raspisan je natječaj za »dolično uredjenje okoliša oko spomenika te prostora na trgu za svrhe sajamske i tržne« . Prve dvije nagrade dodijeljene su Ivanu Kosu i Stjepanu Podhorskom, no natječaj i njegovi projekti nisu naišli ni na kakav odjek. Konačno premještanje spomenika Petru Preradoviću dogodit će se tek 1954. Tijekom tridesetih godina trg je u potpunosti definiran. Prizemlja svih kuća mahom su adaptirana u dućane, a reprezentativno historicističko pročelje palače Siebenschein purificirano je u duhu moderne. S tržnicom, taksi–stajalištem, benzinskom crpkom, javnim satom i telefonskom govornicom trg je tridesetih, kako ističe Snješka Knežević »postao živim i napučenim urbanim punktom«. Konačno premještanje spomenika 1954. na trgu neće izazvati važnije promjene sve do 1990, kada je raspisan natječaj za uređenje Preradovićeva trga i Varšavske ulice. Prvonagrađeni projekt Mihajla Kranjca i Berislava Šerbetića, koji se ostvaruje tijekom 1995, u potpunosti je uređenjem partera i novom urbanom opremom narušio vizualnu prepoznatljivost (šarm) i integritet trga. Nakon neuspjela preuređenja započinje akutna degradacija cijeloga prostora trga, koja zahvaća i okolne objekte, koji se mahom denacionaliziraju i rasprodaju, a mnogi i namjerno zapuštaju. Na taj način pod pritiskom profita nestaju brojni sadržaji koji su Trg Petra Preradovića činili prepoznatljivim, a time i dijelom kolektivne memorije građana, koja se na tom prostoru, kao što smo vidjeli, taložila dulje od stoljeća. 

Očito je iz navedenog teksta da je spomenik Petra Preradovića uvelike predstavljao slobodu građana na trgu (tj. njihovo slobodno kretanje, priređivanje sajmova i druženja po trgu gdje su se plemići i političari borili za prevlast nad zemljištem i vlašću) i konačno preuređenje zapuštenog i raskopanog trga. Utjecaj Petra Preradovića oduvijek je i bio za slobodu naroda te se taj utjecaj prenio i na spomenik. On je kao pjesnik u doba romantizma i Hrvatskog proljeća i generala u vojsci bio jako utjecajan, a i poznat kad je počeo pisat za časopise poput Zore dalmatinske. Njegove su pjesme savršen primjer budnica i njihovog utjecaja na Hrvate kroz povijest.

Podaci o autoru:

Ivan Rendić bio je veliki hrvatski kipar i nestor hrvatskog modernog kiparstva. Rođen je u Imotskom 27. kolovoza 1849. Zahvaljujući kamenoklesarskoj tradiciji na otoku Braču gdje je proveo djetinjstvo, počeo se baviti kiparstvom. 1871. je završio Likovnu akademiju u Veneciji, a potom se nekoliko godina usavršavao u kiparskim ateljeima firentinskih majstora. Kasnije je uglavnom živio i djelovao u Trstu gdje je nastao najveći broj njegovih djela. U Hrvatskoj je najviše izlagao u Zagrebu i Splitu. Rendić je prvi značajni i umjetnički obrazovani hrvatski kipar. Radio je u realističkom stilu s elementima naturalizma, a osobito u obradi detalja. Secesijski stil je prihvatio oko 1900., nastojeći mu folklornim motivima dati osobno i nacionalno obilježje. Izradio je oko 200 kipova, a najpoznatiji su njegovi javni spomenici podignuti u čast hrvatskih velikana koje nalazimo po čitavoj Hrvatskoj, na primjer: poprsja hrvatskih velikana Medulića, Klovića, Krste Frankopana, Nikole Jurišića i Šenoe na zagrebačkom Zrinjevcu, zatim spomenik Petra Preradovića u Zagrebu i Andriji Kačiću Miošiću u Makarskoj, na temelju kojeg je postvaljen jednak kip u Zagrebu, te Ljudevitu Gaju u Krapini. Od 1921. živi u Supetru, gdje je uzalud nastojao osnovati školu za umjetničku klesariju. Oduzimanje narudžbe Petrinovićeva mauzoleja u Supetru, djela koje je smatrao životnim, zadao mu je težak udarac te je do smrti živio u potpunoj bijedi. Umro je 29. lipnja 1932. Zbog svoje potpore hrvatskom preporodu, nerijetko je bio meta napadima talijanaša i talijanskih ekspanzionista, pogotovo dok

je radio u Trstu.

Spomen Petru Preradoviću na mirogoju:


Fotografije:

Interaktivna karta:
Kip se nalazi na Trgu Petra Preradovica, koji je označen na prikazanoj mapi:



Izvori:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Rendi%C4%87 

http://www.knjiznicasupetar.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=6&Itemid=4

http://www.crohis.com/svellic11/rendic.htm

http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac342.nsf/AllWebDocs/Iz_19._u_21._stoljece_

Podjela rada:
Samuel Bosch - izrada stranice, fotografije, organizacija rada

Amalia Antičević - fotografije, objašnjenje djela
Lara Lulić - podaci o autoru i analiza skulpture uz upotrebu vizualno-taktilnih pojmova, organizacija rada
Matej Gradiček - izrada stranice, karta s lokacijom spomenika 

Matija Vukusic - podaci o autoru, tu i tamo nekom pomagao, bogu krao dane

THE END